GANUTLJIVE OPASKE

(1934)

 

Tin Ujević

Tin Ujevic

(1891 - 1955)

 

©   Copyright 2018:  photo, graphic arts, animation & design by Carmen Ezgeta

 

 

[ Tin Ujevic ]

Back       Next

| PAGE 1 (Poezija - Poetry) |  PAGE 2 (Poezija - Poetry) | PAGE 3 (Poezija - Poetry) | PAGE 4 (Poezija - Poetry) |

| PAGE 5 (Poezija - Poetry) | PAGE 6 (Poezija - Poetry) | PAGE 7 (Poezija - Poetry) |

 

| Index: A - I (Poezija - Poetry) |  Index: J - Q (Poezija - Poetry) |  Index: R - Z (Poezija - Poetry) |

|  Poets & Poems  - pjesnici i pjesme   [ abecedni popis pjesnika (djelomican popis) ] |

 

|  Please Sign My GuestBook |  View My Old GuestBook |

 | Carmen Ezgeta (ponesto o meni - something about me) |

|  Galerija fotografija - Photo Gallery |  Sto je novo...?! - What's New...?! |  Logo |  Home |  Exit |

 

www.EZGETA.com — since 1998

Ezgeta.com je osobna visejezicna stranica poezije, umjetnosti, muzike, humora i misli...
Ezgeta.com is a Croatian multilingual personal site with poetry, art, music, humor and nice things...
Images, web content & design ©   carmen ezgeta
All Rights Reserved
 

© Carmen Ezgeta

© Carmen Ezgeta  © Carmen Ezgeta

© Copyright Carmen Ezgeta

                                     Prerano sam se rodio za radovnusnosti zemlje.
                               S vijekom moje duse umrle su gatke.
                           Nasao sam istinu po svom srcu, a to je da su slatke
                      i patnje, kad se u kutu mirna doma drijemlje.

                       

Naucio sam se ljubiti stvari sitne i nevazne.
I malenkost me o bitnom caru uci.
Ja cijenim casu vode i pogačice ražne,
a u dnu vode sna tek me oblak muci.

 

               Ja cijenim na zemlji dobru jednostavnost
         i nejasnocu, sto je sunce od jasnoce.
     Moja rijeka tece strujom zaboravnost,
daleko sam od kavge, tuce, zle rijeci i sve zloce.

 

Od mene pocinje era koja jos ne poce.
Biti daleko, to je moja bit, i sebe skriti
u klupku borbe, mrtvac bez grobisne ploce,
i bez potrebe, od milja, za se, na se suze liti.

 

                                     Ima pod mojom kožom predragog Narcisa,
                               jer suvise je strastan naslijedjeni Adam.
                           I moja usna sla                      sni eter sisa,
                      na crni usud nikad se ne jadam.

                       

Jos cu na kraju voljeti vrline
i pravi covjek mene ce da divi.
Jer gade mi se pljuvacke i sline
i shvacam kad se prijateljski zivi.

 

               Prebolio sam strasti, pa i ljutu pizmu.
         Prekuzio sam gnjev na vjerolomstvo.
     Prostosrdno se cudim vandalizmu.
Ja bivam mladji. Svijete, ja sam tvoje potomstvo!